Koliko je doista moguće širenje vlastite svijesti i slike stvarnosti koju živimo uzimajući psihoaktivne supstancije? Iz mog osobnog iskustva itekako moguće. Jer ako čak i zanemarite duhovni aspekt iskustva, ostaje vam promijenjeni pogled prema materijalnom. Smisao ovog pomalo mazohističkog, nekom nihilističkog, a nekom religiozno oblikovanog života vjerojatno je u individualnom doživljaju. Iako smo na nekoj energetskoj ili božanskoj razini svi jedno sa svemirom ili stvoriteljem, dojam je potpuno subjektivan. To zapravo samo po sebi nije nimalo loše, no problem počinje kada se već od rođenja prepuštamo mentalnim okvirima i utjecajima okoline koja nas indoktrinacijom, odgojem, društvenim normativima, predrasudama i tabuima privlači u ovaj ili onaj interesni pravac, što ‘de facto’ predstavlja kalup za buduće iskorištavanje u režiji vladara planeta. Ključna pitanja koja često postavljamo i duboko u sebi osjetimo kako nisu prava ljudska priroda jesu zašto želimo pobijediti, zašto želimo biti najbolji i zašto se dokazujemo svima osim sebi te zašto ne budemo ono što jesmo, a ne ono što drugi žele da budemo. Jer u konačnici, djeca gotovo uvijek budu produženi ego vlastitih roditelja. O svim tim stvarima nisam ozbiljno razmišljao sve dok nisam doznao za ayahuascu. I to je bilo relativno kasno, tek tamo oko 2010. počeo sam čitati o tome, poslije je došla i knjiga DMT – duhovna molekula, a onda sam preveo istoimeni dokumentarac Joea Rogana te ga postavio na YouTube. Ako želite doznati više o samoj ‘ayi’, preporučujem vam da pogledate video. A u nastavku pročitajte iskustvo s prve dvije seanse…
Želja za uzimanjem te tekućine javila mi se prije mnogo godina, no kao i za sve ‘prave’ stvari, potrebno je pričekati pravi trenutak i sazreti. Dugogodišnje pisanje o brojnim svjetovnim i alternativnim temama, intervjui koji su sezali od jednog Davida Ickea pa do Alexandre Stan bili su mi odskočna daska u prilično raznolikoj novinarskoj karijeri, ali vrlo vjerojatno i u odrastanju od vrlo neozbiljnog dječarca do današnje slike (prijatelji će odmah reći da je ta prvotna opaska i danas vrlo aktualna). O brojnim sam stvarima teoretizirao, a neke sam i isprobao na svojoj koži, poput regresivne hipnoze i povratka u prošle živote, namještanja prvog vratnog kralješka ‘atlasa’, tetoviranja simbola majanske transformacije svijesti ili mjerenja energetskog tjelesnog omotača… Neki su se smijali mojim tekstovima, neki su odlučili kritički sagledavati sve ‘mainstream’-vijesti (što je zapravo i moj cilj), dok su se treći posve odvojili od grube stvarnosti i odlučili se na suživot s prirodom. No, moram priznati, ayahuasca mi je otkrila odgovore na brojna dotadašnja pitanja.
DMT je sličan serotoninu
Prije svjedočanstva moram iznijeti nekoliko tehnikalija za šire čitateljstvo. Ayahuasca je, kao što sam rekao, napitak šamana za liječenje i podizanje svijesti o sebi i svijetu koji vas okružuje. Za takve dublje spoznaje potreban je psihodelični učinak koji osigurava molekula DMT-a, popularno prozvana duhovnom. Ako mislite da ćete postati drogeraš, nemate se čega bojati – daleko je veća opasnost od opijata poput kave (kofeina), alkohola (C2H5OH) ili cigareta (nikotina). Dimetiltriptamin ili DMT jest triptamin koji se prirodno javlja u ljudskom tijelu kao neurotransmiter i stvara se u vrlo malim količinama tijekom normalnog životnog metabolizma putem enzima triptamin-N-metiltransferaze. Narav DMT-a lakše je shvatiti tako da posjeduje indolnu strukturu i sličan je neurotransmiteru serotoninu, koji je također po prirodi triptamin te je poznat kao tzv. hormon sreće. Tom usporedbom shvaćamo da je DMT sasvim normalna i prirodna supstancija koju proizvodi i luči ljudski organizam u određenim dijelovima životnog procesa. Dr. Rick Strassman sredinom devedesetih dolazi do ideje stvaranja velike studije o molekuli DMT-a, po njegovu mišljenju duhovne molekule koja je pravi dokaz postojanja duše, duhovnosti i povezanosti. Dvije godine bile su potrebne za pribavljanje raznih dozvola, no kraj je bio i više nego uspješan, dozvola je stigla, istraživanje je moglo započeti, a brojnim iskustvima subjekata i isto tako uspješno završiti. Zaključci istraživanja bili su revolucionarni. Do tada se vjerovalo da se mozak hrani isključivo glukozom, a sve psihodelike, alkohole i ostale štetne kemikalije odbija prirodnom obranom jer mu oni štete na brojne načine. To je pravilo bilo valjano sve do pokusa sa DMT-om. Otkriveno je da je DMT ne samo prirodni proizvod mozga nego prilikom njegove konzumacije pušenjem, injekcijom ili oralno mozak na sve načine pokušava prisvojiti što veće količine te molekule, a nakon što dođe do svojevrsnog preopterećenja ili zasićenja, nastaju tzv. astralne projekcije odnosno napuštanje duše subjekta i izlazak iz 3D-vozila zvanog ljudski organizam. Zaključak studije jest da je DMT svakako bolje konzumirati na prirodni način, putem napitka ayahuasce, koji ne samo da produžuje učinak na čak do pet sati (za razliku od laboratorijskih 30-40 minuta) nego i olakšava shvaćanje vizija. DMT iskustvo (prirodni ili laboratorijski unos) uključuje izrazite vremenske pomake (usporavanje vremena, petnaest minuta katkad se čini kao godine), putovanja kroz vrijeme, putovanja u paranormalne svjetove i susrete sa spiritualnim bićima ili drugim transdimenzionalnim bićima. To, naglašavam, nisu naklapanja ili neki paušalni zaključci nego isključivo svjedočanstva svih konzumenata, koji su imali gotovo identične vizije.
Prije svega što pročitate, veliko upozorenje. DMT je zabranjen u Hrvatskoj od 2009. godine, a diljem svijeta ne smije se upotrebljavati ni u znanstvena istraživanja i možebitnu primjenu kao lijeka za brži oporavak od moždanog udara, kao ni za osobnu primjenu – izuzev određenih država u Južnoj Americi i religijskih zajednica u SAD-u. Dakle, iako preporučujem da se napitak konzumira pod svaku cijenu, zakon, policija i država to vam brane. Savjest vam mora biti na prvome mjestu i ne zaboravite da kod nas čak i premijeri, ministri i predsjednici krše zakone pa se samo trebate povesti njihovim primjerom. A sada opis. Neću reći kada, gdje i s kime sam konzumirao napitak. Bitno je da se sve odvijalo u prirodi, a klasični višednevni rituali uključuju šamana, tradicionalnu glazbu i dim posebnog duhana, kao i brojne druge finese. To vam može, a i ne mora biti nužno – sve je podložno različitim interpretacijama. Nužno je navesti i dijetu koju trebate provoditi do tjedan dana prije konzumacije, čisto da izbacite konzumerističke otrove iz vlastitih organizama. Dan prije trebate svu prehranu bazirati na manjim količinama voća i većim količinama vode. Naravno, ja se toga nisam držao pa sam večer prije rituala vodio jedan ‘event’, pio pivo, jeo pizzu i glavom bio u sasvim drugim pričama, poput recimo nogometa. Zapravo, sve što sam ja radio vi ni u kojem slučaju nemojte!
Cirkus Kolorado
Kako takve stvari dolaze u serijama, zaboravili smo ponijeti tradicionalnu glazbu i duhan, a jedino što smo zapravo poštovali jest prazan želudac i manja količina unesene vode sat vremena prije početka. Pili smo odvojeno ayahuascu (koja sadrži nužni MAOI, inhibitor monoaminske oksidaze, što uklanja prirodnu blokadu za unos DMT-a u organizam) i izvor DMT-a, iz mimoze. Gledao sam na desetke dokumentarnih filmova i sličnih stvari i u svakom je jedna točka zajednička – bjesomučno povraćanje nakon ispijanja tekućine zbog ogavna okusa. Iskreno, ayahuasca ima miris sličan klinčićima i okus poput nezrnatog ‘soca’, a DMT je ipak neka druga priča – opora tekućina koja zbog grubosti doslovce isuši usta. Odmah sam prepoznao kako samo piće nije toliko loše za ispijanje i sumnjao sam na dva razloga povraćanja – neprilagođenost želuca na takav okus ili izbacivanje toksina iz organizma. Nakon što sam se izolirao u prilično mračnoj prostoriji i ispio tekućinu, slijedilo je dugotrajno iščekivanje u krevetu. Sve četiri u zrak i nakon sat vremena bez ikakvog učinka pala je odluka za još jednu rundu iako je bilo jasno da bi takva ideja mogla završiti (pre)velikim količinama DMT-a u organizmu. Okus je opet isti, s tim da sam bio žedniji i brže sam popio. Počele su sumnje u kvalitetu ispijenoga, no kao što ćete vidjeti – bez ikakvog razloga. Nakon novih pola sata počeo je cirkus Kolorado. Prvo su zvukovi postajali sve glasniji i oštriji, a zatim sam osjećao toliku opuštenost kakva me u životu nije pogodila. Izvijao sam se poput balerine i intenzivno osjećao svaki djelić tijela, kao da sam počeo percipirati da me svakodnevne obaveze odvlače od nekih iskonskih opuštanja i uživanja. Osjećaj je iz minute u minutu bio sve bolji i ugodniji, tijelo mi je postalo poput gume. Izuzev tih ‘svjetovnih’ udaraca, osjećao sam se i psihički gotovo neopisivo. Tolika količina ugode sa svih strana i izvora gotovo je nepojmljiva – kao da se prepustite najljepšem ljetnom prizoru uz lagani vjetrić, a istovremeno ste u nekakvom filozofsko-psihičkom klimaksu i ‘agapičnom’ orgazmu. Oko vas se odjednom počinju pojavljivati potoci, lijane, miris prašume, zvuci žamorenja i životinja. Jednostavno postajete dio Amazone i sve još jače potenciraju udarci bubnjeva iz nepoznatih izvora – stereo, ma čak i 11.1-zvuk su za to smiješni tehnički dosezi. Nakon kratkog uživanja vraća se stvarnost i percepcija, te se opet nalazite u realnom vremenu. Razgovarao sam s ostalima uključenima u proces i sve je bilo po starom. No moja narav podcijenila je iskustvo – mislio sam da je sve završilo. I prevario sam se najviše u cijelom životu.
Nakon petnaest minuta ćakulanja legao sam na krevet i vratio se u skroviti život ayahuasce. Prvim zatvaranjem očiju stvorio se nekakav paralelni svijet – halucinacije su stvarne, opsežne, pune boja, ornamenata, nevjerojatnih oblika, kaleidoskopskih mora – skidam kapu majstoru koji je za potrebe filma Poručnik Blueberry stvorio taj dinamični svijet! Nepregledni prizori pravi su raj za mozak – nažalost, ne znam naslikati ni ‘čiča-glišu’, pa sam osuđen na rječitost i spisateljske opise. Ta ‘šumska televizija’ sofisticirane tehnologije zapravo je samo uvod u najbitnije stvari. To je nekakav slikoviti opis izlaska duše iz tijela i odlaska u plato gdje nemate ni tijela ni ega – nevjerojatno! Vjerujte, šok koji doživite kada spoznate kako zaista izgledate, bez ovozemaljskih okova – zaista je sveobuhvatno nevjerojatan! Iste sekunde vam gotovo sve vezano uz vaše odluke u životu postaje kristalno jasno. Mene je ‘biljka’ (zapravo ne znam s kim sam komunicirao, je li to Bog prerušen u prašumu ili prirodu, utjelovljen u ženi) kroz niz osobnih alegorija i vizija vodila kroz određene životne situacije (vezane uz rat, odrastanje, trenutačne odnose s meni bitnim osobama) i pomoću signala (namigivanje) razjašnjavala sve što me je ikada zanimalo. Moje stvarno ‘ja’ toliko me šokiralo i istovremeno oduševilo da uopće ne sumnjam kako sam se od tog iskustva posve promijenio kada je u pitanju percepcija stvarnosti.
Strah od nedostatka ljubavi
U jednoj viziji (da na primjeru vidite način razmišljanja ayahuasce) vrtio sam se na velikom vrtuljku (kao London Eye) i malo vozio velikim brzinama, a zatim naglo kočio i tresao se u sjedalici. Vrištao sam od sreće, ali djeca oko mene nisu identično reagirala – neki su plakali, neki povraćali, a neki su željeli odustati od vožnje. Ispod su stajali vlasnici vrtuljka i s cigarama u ustima i licima identičnima prelijevanim bojama na Picassovim slikama. ‘Aya’ mi tumači situaciju – vidiš, taj vrtuljak je život. Vlasnici dolje uživaju, a vi se vozite. Njima nije bitan novac nego strah. Vrtuljak se vrti i mijenja rotaciju, ubrzava i naglo šokira zastajkivanjima – baš kao život. Neki poput tebe su odlučili pustiti adrenalin, brigu na veselje i uživaju u neočekivanim događajima i prevratima te vrište punim plućima. Drugi pak dopuštaju da im sve smeta, povraćaju, grče se i najradije bi se zalijepili u sjedalo i vrtjeli se stalno istim programom. Ne postoji zapravo dobra ili loša vožnja – sve je stvar percepcije! Sustav vožnje je taj koji stvara ljude podložne navikama…
Nakon desetaka vizija i spoznaja sve završava upravo onako kako je i započelo – prepušteni ste bezuvjetnoj i bezgraničnoj ljubavi. Nevjerojatno je da mi je zapravo glavni zaključak svega bio taj da svi problemi počinju zbog straha od nedostatka ljubavi, odnosno krive percepcije da je nemate svugdje oko sebe – ne živi se od ljubavi, ali se svakako živi s ljubavlju! Ljubav nije fizika, matematika, kemija ili biologija, zato ona ne stvara razliku potencijala u Transurfingu, zato je ona toliko nelogična i ne može se potaknuti nasilno. Znam da će mnogi nakon ovog svjedočanstva reći da sam ‘fijuknuo’, no taj mentalni film me zapravo i ne brine. Rick Simpson rekao je da bi svijet bio sretnije mjesto kada bi svako jutro počelo kanabisom – kada bi jednom mjesečno uzeli ayahuascu, promijenila bi se paradigma svijeta kakvog poznajemo.
Ratko Martinović