Prije točno 30 godina, inspirirani kaotičnom krautrock-komunom Amon Düül, skupina od desetak čudakinja i čudaka pokrenula je pravedničku misiju utjerivanja straha u kosti lošim vibracijama. Dana 30. prosinca 1992. na glavnome zagrebačkom trgu, točno u podne, na znak Gričkoga topa počeli su bubnjati, svatko u svoj bubanj. Prvi su put taj zvuk čuli slučajni prolaznici, ali i sami svirači budući da nikada prije nisu zajedno bubnjali. U to doba, usred ratnog sivila, taj neočekivani potez izazvao je oduševljenje, jer ljudima je trebalo poticaja, energije, radosti…
Od te prve Svečnosti bubnjeva, kako je tada nazvan događaj, i svirki prvih nekoliko godina svakog 30. prosinca na Trgu u podne, s vremenom se formirala skupina sa stalnim članovima, ali otvorena za brojne suradnje. Tako su nastali Zli bubnjari, pružajući palice svakome, i sa stavom da svatko zna bubnjati, samo ne zna da zna! Od tada su svojim improviziranim ritmovima uporno širili zarazu plemenite buke i grmili nebrojeno puta na različitim, ponekad i neobičnim mjestima – od karnevala, prosvjeda, kulturnih događaja pa do zlobubnjarskih radionica na Otokulivatoru na Visu i Močvarnog laboratorija. Većina članova bila je krajem 90-ih aktivna u URK-u i sudjelovala 1999. u osnivanju Močvare, a svoje tadašnje honorare nisu međusobno dijelili, već su ih radije ulagali u rad kluba u nastajanju.
Trideset godina nakon toga Zli bubnjari, kroz koje je probubnjalo više od 200 ljudi, često aktera nezavisne i alternativne kulturne scene, i dalje su tu, pomalo misteriozno oslanjajući se samo na usmenu predaju. Danas će podržati još jedne ubojice loših vibracija – Cinkuše, a sutradan će, na Silvestrovo, točno u podne na glavnome trgu nakon zvuka topa u proširenoj postavi još jednom protresti prostor veselim i bučnim zvucima.
Goran Čelig