Na današnji je dan, 28. travnja 2008. godine bristolski bend Portishead objavio treći, za sada posljednji album nazvan jednostavno “Third” (Mercury).
Posrijedi je bila nova evolucija u još mračnije i klaustrofobičnije vode. “Silence”, prva pjesma, zvuči poput remiksiranog Ennija Morriconea u nekom derivatu glazbe za “Dobar, loš, zao”, sve dok Beth Gibbons ne ugasi tu cigaretu i počne. Tada nastaje soundtrack za bolesničke postelje i druge tipove odlazaka i promjene agregatnih stanja. Klaustrofobično…
“Machine Gun”, singl, daje neki industrijski zvuk snareom i kick-bubnjevima, koji glume rafalnu paljbu dok Beth, poslije još jedne cigarete, pjeva o krivnji i glasovima. Klaustrofobično, čak i na danjem svjetlu… “The Rip”, još jedan od singlova, tiha je, pomalo vesela kompozicija, s elektro-analognim dijelom u sredini koji je pogodan za realtone-melodije te tekstom o bijelim konjima… Pjesma je klaustrofobična na neki ne baš klaustrofobičan način. Ostale su klasično klaustrofobične.
Album “Third” automatski je dobio četiri ili pet zvjezdica (možda i na konto stare slave), a njime su otišli još dublje i dali scratch DJ-u otkaz te uzeli stare Moog-instrumente da naprave ploču za izdržljive.
Portishead je taj album snimio u poznatom sastavu: Beth Gibbons (vokal, klavijature), Geoff Barrow (bubanj, udaraljke, klavijature, sintesajzer) i Adrian Utley (gitara, bas, bubanj).
Popis pjesama: 1. Silence | 2. Hunter | 3. Nylon Smile | 4. The Rip | 5. Plastic | 6. We Carry On | 7. Deep Water | 8. Machine Gun | 9. Small | 10. Magic Door | 11. Threads.
Goran Čelig