Na današnji dan, 23. siječnja 1976. godine David Bowie objavio je deseti studijski album, odlični “Station to Station” (RCA).
Čak i s prilične vremenske distance skoro je nemoguće determinirati status faze plastic soul u Bowiejevu stvaralaštvu. Nalazeći se između Ziggyja Stardusta i Berlinske trilogije, ta faza očito predstavlja most između njih dviju, ali ne i brzinski prelazak s jedne na drugu. Drugim riječima, Bowie je živio plastic soul, a njegov alter ego The Thin White Duke staje ravnopravno uz bok Ziggyju, Tomu i ostalima koji će doći nakon njega. I ne samo to, opsjednutost soulom, funkom, ukratko “obojenim” izričajem Amerike, u Bowieju generira ogromnu kreativnu energiju. Kao rezultat nastaje jedan od njegovih najvećih albuma.
Bowie ulazi u studio neposredno nakon snimanja filma “The Man Who Fell to Earth”, očito pod dubokim dojmom svega što je proživio u proteklom razdoblju. I sam omot albuma “Station to Station” snapshot je kadra iz tog filma, što dovoljno govori o značenju koje mu je Bowie pridavao u toj fazi. Nažalost, bilo je to i vrijeme kad se Bowie borio s ovisnošću, poglavito od heroina, koji ga je fizički toliko nagrizao da je nalikovao na svoju sjenu. U kombinaciji s novim alter egom Bowie / The Thin White Duke izgledao je kao duh koji jedva na sebi ima nešto kostiju, a nimalo mesa.
Za razliku od prethodnika, albuma “Young Americans”, Bowie osim eksploatacije soula i funka donekle nagovještava Berlinsku trilogiju. Doduše, teško je i sam mogao u tim trenucima takvo što zaključiti, ali slijed događaja nakon odlaska iz Amerike to dokazuje. Na albumu “Station to Station” Bowie pada pod utjecaj krautrock-bendova Neu! i Kraftwerk, a lirikom kreće prema istraživanju spoznaje temeljene na mislima Friedricha Nietzschea i Aleistera Crowleyja. Ili Bowiejevim riječima rečeno, album “Station to Station” bio je “poziv za povratak u Europu”.
S komercijalne strane Bowie u biti nikada nije imao problema, a tako je bilo i ovaj put. Auditorij je prihvaćao Kameleona u obliku u kojem se isporučivao te ni The Tin White Duke nije bio iznimka. Singlica skinuta s albuma, “Golden Years”, pomogla je da “Station to Station” s obje strane Atlantika uđe u prvih pet po prodaji.
Bowie je album “Station to Station” snimao u studijima Cherokee i Record Plant u Los Angelesu, a njegovu produkciju potpisao je osobno, u suradnji s Harryjem Maslinom. Od glazbenika koje možete čuti na tom albumu, tu su Carlos Alomar i Earl Slick na gitarama, George Murray na basu, Dennis Davis na bubnju te na klaviru Roy Bittan, inače stalni član Springsteenova E Street Banda.
Popis pjesama: 1. Station to Station | 2. Golden Years | 3. Word on a Wing | 4. TVC 15 | 5. Stay | 6. Wild Is the Wind.
Goran Čelig