Na današnji dan, 2. rujna 1988. godine rock-sastav Partibrejkers objavio je drugi album, opet jednostavno nazvan “Partibrejkers II” (iako to nigdje nije pisalo, a urbana legenda kaže kako se ustvari trebao zvati “Kobila i pastuv preljubnik”, što je dizajner zaboravio ubaciti na omot).
Osobno mi je to jedna od najznačajnijih rock-ploča ikad objavljenih na ovim prostorima. Hitovi kao što su “Prsten”, “Pet ispod nule” ili “Nema cure koja ne voli” postigli su i komercijalni uspjeh, što je bila novost za bend nakon prilično hermetičnog debija “Partibrejkers I” objavljenog 1985. godine. Osim po tim hitovima, album će se pamtiti i po izuzetnim, svevremenskim pjesmama kakve su “Mesečeva kći”, “Bambusov cvet”, “1000 zvezda (Biću tvoj)” i možda najvećem biseru albuma – pjesmi “Put”.
Album je sniman u studijima Barbaro u Bukovcu (pokraj Petrovaradina) i O u Beogradu u lipnju 1987. i ožujku 1988. godine (samo pjesma “Put”) u odličnoj (pogotovo za to doba) produkciji Milana Ćirića. “Partibrejkers II” skladao je i odsvirao kvartet u sastavu: Zoran Kostić Cane (vokal), Nebojša Antonijević Anton (gitara), Dime Todorov Mune (bas) i Vlada Funtek (bubanj).
Od gostiju vrijedno je izdvojiti drugo gostovanje Branislava Petrovića Banane iz Električnog orgazma na usnoj harmonici te originalnoga člana benda Ljubiše Kostadinovića, koji je zadnju pjesmu “1000 zvezda” napisao zajedno s Antonom te odsvirao gitaru.
Goran Čelig