Na današnji je dan, 5. rujna 1986. godine objavljen treći studijski album Bajage i Instruktora “Jahači magle”, njihovo najrokerskije izdanje (i meni najdraže). Snimljen je u beogradskom studiju O, što je stvarno znalački odradio Đorđe Petrović. Za producenta bio je odabran Saša Habić. Album je pripreman tijekom svibnja 1986., a sniman je od 15. lipnja do 3. kolovoza iste godine.
Momčilo Bjagaić (vokal i gitara) bio je u pratnji svog benda Instruktori, koji su tada činili Dejan Cukić (vokal i udarljke), Žika Milenković (glas i gitara), Miroslav Cvetković (bas i glas), Vlada Golubović (bubnjevi), Nenad Stamatović (gitara) i Aleksandar Saša Lokner (klavijature).
Album “Jahači magle” prvobitno je ponio nabrijani hit “Ja mislim 300 na sat”, u kojem je Bajaga pjevao duet s Josipom Lisac, nakon čega je publika bez problema otkrivala i ostale pjesme s njega: još jednu brzu (“Samo nam je ljubav potrebna”) i posebno dobru “Bam bam bam”, pjesmu neponovljivog tempa koju je fantastično otpjevao Dejan Cukić. Lagani dio ploče predvodili su “Rimljani”, potencijalno hitoidna “Kao, ne zna da je gotivim” te za finale albuma genijalna “442 do Beograda”.
Iako su “Jahači magle” bili velik imperativ Bajagi i Instruktorima, jer njime su trebali potvrditi da uspjeh bivšega gitarista Riblje čorbe i albuma “S druge strane jastuka” nije bio slučajan, učinili su to s lakoćom, baš su njime dokazali kako su jedno od najvećih imena tadašnje YU scene, zbog čega je uspjeh “Prodavnice tajni” dvije godine poslije toga bio ustvari samo logičan slijed događaja.
“Jahači magle” definitivno su središnjica najkreativnijeg razdoblja te velike i istinske regionalne zvijezde.
Goran Čelig