Na današnji dan, 16. ožujka 1979. godine objavljen je čuveni četvrti studijski album sarajevske rock-grupe Bijelo dugme “Bitanga i princeza” u izdanju zagrebačke diskografske kuće Jugoton. Bio je to prvi album Bijelog dugmeta na kojem je bubnjeve svirao izvrsni Điđi Jankelić, ali i posljednji hard-rock album banda, prije nego li će Bregović početi koketirati sa svim budućim popularnim pravcima.
Godine 1998. “Bitanga i princeza” plasirao se na deseto mjesto liste 100 najvećih jugoslavenskih rock/pop-albuma u knjizi “YU 100: najbolji albumi jugoslovenske rok i pop-muzike”. Godine 2015. album je proglašen 15. na listi 100 najvećih jugoslavenskih albuma prema hrvatskom izdanju glazbenog časopisa The Rolling Stone.
Bubnjar Goran Ipe Ivandić i klavijaturist Laza Ristovski napustili su bend 1978. godine, nakon njihova zajedničkog albuma “Stižemo” (ZKP-RTL), a Dugmetu se pridružio klavijaturist Vlado Pravdić, isti onaj koji ih je napustio 1976. godine zbog odlaska na služenje obaveznog vojnog roka. Ipe Ivandić također je svirao i na solo-albumu pjevača Željka Bebeka “Skoro da smo isti” (Jugoton, 1978.).
Bijelo dugme novi je album započelo pripremati tijekom 1978. godine u Niškoj Banji, dok je šef sastava Goran Bregović služio vojsku u Nišu, nakon čega će se definitivno ponovo okupiti u Sarajevu 1. studenog 1978. godine.
Izdavačka kuća Jugoton prvotno je zakazala snimanje u londonskom AIR Studios (u kojem su snimljena njihova prethodna dva studijska albuma) za kraj studenog da bi ploča bila objavljena prije novogodišnjih praznika. No nakon što je postalo jasno da bend neće moći ući u studiju već u studenom, a novi raspored u studiju AIR ne može se napraviti, snimanja albuma preseljena su u Beograd. Tako je album “Bitanga i princeza” snimljen u siječnju 1979. godine u studiju PGP-RTB-a, a mastering je napravljen u londonskom studiju Abbey Road. I taj je album, kao i prethodna dva, producirao Neil Harrison.
“Bitanga i princeza” ostat će zapamćen po tome što nije ponovno donio karakteristični hard-rock zvuk pod utjecajem lokalnog folka pa će ga se pamtiti kao možda “najrokerskiji” uradak benda. U baladama “Kad zaboraviš juli” i “Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš” nastupili su sa simfonijskim orkestrom.
Stvaranje albuma pratila je cenzura. Originalnu naslovnicu koju je dizajnirao stari suradnik Bijelog dugmeta Dragan Stefanović, na kojoj je prikazana ženska noga koja udara muške genitalije, odbila je izdavačka kuća kao “vulgarnu”. Stefanović je tada dizajnirao potpuno bijelu naslovnicu, ali urednici iz Jugotona odbili su i nju s obrazloženjem da će izgledati jeftino. Naposljetku je ovitak albuma dizajnirao Jugotonov dizajner Ivan Ivezić.
Bijelo dugme u doba nastanka albuma “Bitanga i princeza” djelovalo je kao kvintet u sastavu: Željko Bebek (vokal), Goran Bregović (gitara), Vlado Pravdić (klavijature), Zoran Redžić (bas) i Điđi Jankelić (bubanj).
Popis pjesama: 1. Bitanga i princeza | 2. Ala je glupo zaboravit’ njen broj | 3. Ipak, poželim neko pismo | 4. Kad zaboraviš juli | 5. Na zadnjem sjedištu moga auta | 6. A koliko si ih imala do sada | 7. Sve će to, mila moja, prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš.
Goran Čelig