Na današnji je dan, 10. rujna 1980. godine u južnoafrička kina premijerno pušten legendarni film “Bogovi su pali na tjeme” (The Gods Must Be Crazy). Film je to redatelja i scenarista Jamieja Uysa, bez sumnje jedan od najvoljenijih filmova osamdesetih godina, komedija koja je na početku toga desetljeća zarobila srca gledatelja diljem svijeta. Razloge uspjeha ne treba naporno tražiti jer film naprosto pršti životnim veseljem, duhovitim scenama i sjajnim glumačkim interpretacijama, od kojih se mora izdvojiti ona Bušmana naturščika N!xaua.
Duboko u pustinji Kalahari sa svojom širokom obitelji živi dobronamjerni Bušman Xi (N!xau), koji o svijetu zna upravo onoliko koliko mu je potrebno da preživi i nahrani svoje najbliže. Xi ne zna za civilizaciju izvan svoje plemenske zajednice i vjerojatno je nikada ne bi ni otkrio da jednoga dana pokraj njega na zemlju nije pala boca Coca-Cole. Taj božji dar, kako je Xi protumačio bocu, njegovu se plemenu isprva pokaže izrazito korisnim, ali uskoro postane predmet svađa i fizičkih okršaja. Xi tada odluči riješiti se “zle stvari”, i to tako da pronađe kraj svijeta i baci bocu u bezdan. Upravo na tom putu simpatični Bušman otkrit će civilizaciju: “čudne životinje” s četirima okruglim nogama i velike, “teške” ljude. Među njima naći će prijatelje, poput nespretnog mikrobiologa Steyna (Marius Weyers) i učiteljice Kate (Sandra Prinsloo), ali i neprijatelje, kao što je zločinac Sam Boga (Louw Verwey)…
U vrijeme kad je film bio završen malo je tko doista vjerovao u komercijalni potencijal Bušmana Xija i njegove pustolovine. “Bogovi su pali na tjeme” originalno je bio predviđen za ograničenu domaću distribuciju, ali četiri godine poslije, zahvaljujući američkom filmskom studiju 20th Century Foxu, ipak je dobio priliku zaživjeti na međunarodnoj sceni. Kad je napokon predstavljen široj publici, film je nevjerojatno brzo osvojio srca gledatelja i naklonost kritičara te je uskoro postao globalni hit o kojem se naveliko govorilo, a poznata je i anegdota o jednom američkom kinu koje je taj film na repertoaru držalo punih 532 dana bez prekida.
Da je film naposljetku postigao takav uspjeh, ne treba nimalo čuditi. Kombinacija životnih i simpatičnih likova, egzotičnih pejsaža, priče koja slavi prijateljstvo, slobodu i prirodu, te izrazito nadahnutog autorskog pristupa koji sve navedeno pakira u urnebesnu slapstick-komediju adut je potreban za osvajanje masovnog sljedbeništva. “Bogovi su pali na tjeme” svoje mjesto u filmskoj povijesti ponajprije zaslužuje kao originalna, inteligentna i izrazito efektna komedija. Zasluge za to svakako idu južnoafričkom autoru Jamieju Uysu (redatelj, scenarist, producent, direktor fotografije i montažer filma), te glavnom glumcu, naturščiku N!xauu. Ovdje valja napomenuti kako je Uys glumca za glavnu ulogu mjesecima tražio po pustinji Kalahari, ali se trud višestruko isplatio. Ne samo da je N!xau jako dobro odradio svoj glumački zadatak nego je pritom i znatno pridonio uvjerljivosti radnje: većina njegovih začuđenih reakcija na vanjski svijet u filmu uopće nije odglumljena.
“Bogovi su pali na tjeme” dobre je rezultate ostvario i na svjetskoj festivalskoj sceni. Osim osvojene nagrade u kategoriji najpopularnijeg filma na Montréal World Film Festivalu, osvojio je i nagradu Young Artist kao najbolji strani film, te je u istoj kategoriji bio nominiran i za prestižnu francusku filmsku nagradu César.
Podjednako uspješan nastavak, “Bogovi su pali na tjeme 2”, u kinima se pojavio 1989. godine.
Goran Čelig