Na današnji je dan, 20. lipnja 1966. godine objavljeno dvostruko izdanje “Blonde on Blonde” (Columbia) slavnog Boba Dylana. Dylan je tih godina dostizao vrhunac kreativnosti i slave. “Blonde on Blonde” posljednji je album čuvene trilogije, redom “Bringing It All Back Home” (1965.), “Highway 61 revisited” (1965.) i napokon “Blonde on Blonde”. Ono što fascinira jest da je između prvonavedenog i posljednjeg prošlo tek 14 mjeseci. Četrnaest mjeseci za tri albuma od kojih je jedan dvostruki. Tko više radi na takvoj razini?
Nije tajna da je Dylan bio nevjerojatno produktivan i da su pjesme iz njega jednostavno izlazile. Ono što fascinira jest način na koji je radio, pisanje tekstova i glazbe i prezentiranje skladbi bendu, osobito prisutno na “Blonde on Blonde”. Jer Dylan je tada, kao i puno puta tijekom karijere, odlučio napraviti zaokret i iskušati nešto drugačije. Iako se autorovi tadašnji albumi vežu uz The Band, talentiranu skupinu koja ga je pratila na turneji i s kojom je snimio neke bitne albume, Dylan je te 1965. razmišljao radikalno. Nakon pokušaja snimanja u New Yorku odlazi u Nashville, kolijevku country-glazbe i okuplja oko sebe grupicu lokalnih, provjerenih country-instrumentalista. Kako ne bi odveć bio “usamljen”, Bob sa sobom vodi gitarista Robbieja Robertsona i klavijaturista Ala Koopera.
Dylan je u Nashville stigao s tek nekoliko ideja, a magija se počela događati u studiju. Snimanja su se protezala do kasno u noć, ponekad i do jutra. Dinamika kojom su nastajale pjesme bila je nevjerojatna. Dylan bi pisao u jednom kutu svoje sobe ili studija, a kad bi završio, pozvao bi bend kako bi je “usvirao” do željene verzije. Neke su dovršene u samo nekoliko takeova, zbog čega se vjerovatno osjeća ta svježina živog benda.
Zvučna slika, skladbe, zagonetni stihovi, opušteni vokali… Teško je poslije bilo snimiti bolji album od ovoga, ističe i Tomislav Gracin za KLFM. Produkciju albuma potpisao je Bob Johnston, a osim spomenutih Robertsona i Koopera, na snimanju albuma u Nashvilleu sudjelovali su klavijaturist Bill Aikins, bubnjar Kenneth Buttrey, basisti Henry Strzelecki, Joe South i Charlie McCoy (+ gitara, truba i harmonika), gitarist Wayne Moss, pijanist Hargus Robbins i Wayne Butler na trombonu. Na početnim njujorškim sesijama pijanino je svirao Paul Griffin te “bandovci”, bubnjar Bobby Gregg i Rick Danko na basu.
Pjesme: 1. Rainy Day Women #12 & 35 | 2. Pledging My Time | 3. Visions of Johanna | 4. One of Us Must Know (Sooner or Later) | 5. I Want You | 6. Stuck Inside of Mobile with the Memphis Blues Again | 7. Leopard-Skin Pill-Box Hat | 8. Just Like a Woman | 9. Most Likely You Go Your Way and I’ll Go Mine | 10. Temporary Like Achilles | 11. Absolutely Sweet Marie | 12. 4th Time Around | 13. Obviously 5 Believers | 14. Sad Eyed Lady of the Lowlands.
Goran Čelig