You are currently viewing Dvostruko izdanje Blonde on Blonde slavnog Boba Dylana
1965, New York, New York, USA --- Bob Dylan Posing by Brick Wall --- Image by © Jerry Schatzberg/Corbis

Dvostruko izdanje Blonde on Blonde slavnog Boba Dylana

Na današnji je dan, 20. lipnja 1966. godine objavljeno dvostruko izdanje “Blonde on Blonde” (Columbia) slavnog Boba Dylana. Dylan je tih godina dostizao vrhunac kreativnosti i slave. “Blonde on Blonde” posljednji je album čuvene trilogije, redom “Bringing It All Back Home” (1965.), “Highway 61 revisited” (1965.) i napokon “Blonde on Blonde”. Ono što fascinira jest da je između prvonavedenog i posljednjeg prošlo tek 14 mjeseci. Četrnaest mjeseci za tri albuma od kojih je jedan dvostruki. Tko više radi na takvoj razini?

Nije tajna da je Dylan bio nevjerojatno produktivan i da su pjesme iz njega jednostavno izlazile. Ono što fascinira jest način na koji je radio, pisanje tekstova i glazbe i prezentiranje skladbi bendu, osobito prisutno na “Blonde on Blonde”. Jer Dylan je tada, kao i puno puta tijekom karijere, odlučio napraviti zaokret i iskušati nešto drugačije. Iako se autorovi tadašnji albumi vežu uz The Band, talentiranu skupinu koja ga je pratila na turneji i s kojom je snimio neke bitne albume, Dylan je te 1965. razmišljao radikalno. Nakon pokušaja snimanja u New Yorku odlazi u Nashville, kolijevku country-glazbe i okuplja oko sebe grupicu lokalnih, provjerenih country-instrumentalista. Kako ne bi odveć bio “usamljen”, Bob sa sobom vodi gitarista Robbieja Robertsona i klavijaturista Ala Koopera.

Dylan je u Nashville stigao s tek nekoliko ideja, a magija se počela događati u studiju. Snimanja su se protezala do kasno u noć, ponekad i do jutra. Dinamika kojom su nastajale pjesme bila je nevjerojatna. Dylan bi pisao u jednom kutu svoje sobe ili studija, a kad bi završio, pozvao bi bend kako bi je “usvirao” do željene verzije. Neke su dovršene u samo nekoliko takeova, zbog čega se vjerovatno osjeća ta svježina živog benda.

Zvučna slika, skladbe, zagonetni stihovi, opušteni vokali… Teško je poslije bilo snimiti bolji album od ovoga, ističe i Tomislav Gracin za KLFM. Produkciju albuma potpisao je Bob Johnston, a osim spomenutih Robertsona i Koopera, na snimanju albuma u Nashvilleu sudjelovali su klavijaturist Bill Aikins, bubnjar Kenneth Buttrey, basisti Henry Strzelecki, Joe South i Charlie McCoy (+ gitara, truba i harmonika), gitarist Wayne Moss, pijanist Hargus Robbins i Wayne Butler na trombonu. Na početnim njujorškim sesijama pijanino je svirao Paul Griffin te “bandovci”, bubnjar Bobby Gregg i Rick Danko na basu.

Pjesme: 1. Rainy Day Women #12 & 35 | 2. Pledging My Time | 3. Visions of Johanna | 4. One of Us Must Know (Sooner or Later) | 5. I Want You | 6. Stuck Inside of Mobile with the Memphis Blues Again | 7. Leopard-Skin Pill-Box Hat | 8. Just Like a Woman | 9. Most Likely You Go Your Way and I’ll Go Mine | 10. Temporary Like Achilles | 11. Absolutely Sweet Marie | 12. 4th Time Around | 13. Obviously 5 Believers | 14. Sad Eyed Lady of the Lowlands.

Goran Čelig