Na današnji je dan, 18. svibnja 1988. godine slovenski Helidon objavio legendarni debitantski, istoimeni album grupe Mizar. Bend je ime dobio po zvijezdi vodilji koja služi za orijentaciju putnika u pustinjama, a nadjenuo mu ga je Panta Džambazoski, makedonski novinar i glazbenik, inače prvi bubnjar benda, koji je u Mizaru proveo punih sedam godina.
Mizar je osnovan 1981. u glavnom gradu Skopju tadašnje SR Makedonije, a oformili su ga Gorazd Čapovski na gitari, Valentin Zabjakin na basu i spomenuti Panta Džambazoski na bubnjevima. Krajem 1981. Zabjakin napušta bend pa na njegovo mjesto dolazi Ilija Stojanovski, a ubrzo će im se pridružiti Risto Vrtev kao prvi pjevač sastava.
Grupa je 1982. snimila demo-kasetu za Radio Skopje, nakon čega su je poslali i Jugoslovenskom rock-momentu (poznatom kao YURM), za koju su dobili blistavu recenziju. Zbog odsluženja vojnog roka bend od 1983. do 1985. godine uopće nije egzistirao. Nakon novog pjevača Gorana Tanevskog pridružuje mu se i klavijaturist Slobodan Stojkov. Mizarov glazbeni stil postaje post-punk, dark wave i gothic rock. Osim utjecaja sastava poput Joy Division, na Mizar uvelike utječu i zvuci tradicionalnog makedonskog folklora i bizantske glazbe. Druga su karakteristika njihove glazbe vokali dva Gorana, Tanevskog i Trajkoskog (na “Kobna ubavina”), koji se temelje na kršćanskim crkvenim napjevima. Ta će faza Mizara ostati zapamćena kao “Mizar – vtoro otkrovenie” (Mizar – drugo otkrivenje).
Zbog tada vrlo neuobičajenog i pomalo avangardnog zvuka i slike benda, kao i isticanja sklonosti prema kršćanstvu i podrške makedonskom samoodređenju, vlasti su ih gledale s određenom sumnjom i nepovjerenjem. Ipak, grupa je dobila znatnu medijsku pozornost, koja je uključivala brojne nastupe i na nacionalnim televizijama. Godine 1986. Mizar je svirao na ljubljanskom festivalu Druge godbe, ali zbog prepirki unutar benda odlaze bubnjar Panta Džambazoski i kalvijaturist Slobodan Stojkov. Zamijenili su ih Vencislav Smakjoski odnosno Goran Trajkovski. Ta postava svirala je na festivalu u Subotici (s Vladimirom Kaevskim na klavijaturama), što je objavljeno i na ploči na kojoj su sudjelovali s dvjema skladbama, “Gradot e nem” i “Zlatno sonce”. Te su pjesme postale prvo pojavljivanje Mizara na jednom službenom izdanju.
Prije odlaska u studio i snimanja materijala za prvi album ponovno će doći do personalnih promjena u bendu pa će u konačnici na albumu “Mizar” sudjelovati neizostavni Gorazd Čapovski (gitara), Goran Tanevski (vokal), Sašo Krstevski (bas), koji je zamijenio Gorana Trajkoskog, Katerina Veljanovska (synth) i Boris Georgiev (bubanj). Album je snimljen u ljubljanskom studiju Tivoli, snimao je Janez Križaj, a producent je bio Goran Lisica Fox.
Originalni pjevač Mizara Risto Vrtev poslije je osnovao Arhangel, bend koji je naslijedio određene značajke Mizara, ali s konvencionalnijim pristupom zvuku, zbog čega je Arhangel katkad nazivan “Rock Mizar”.
Bend je do danas održao kultno sljedbeništvo, možda ponajprije baš zbog tog prvog albuma, koji je, između ostalog, bio prvi popularni glazbeni album u bivšoj državi u cijelosti otpjevan na makedonskom jeziku. Album “Mizar” postigao je velik uspjeh te je uvršten među deset najboljih rock-albuma koji su ikad objavljeni u zemljama bivše Jugoslavije.
Dokumentarni film “Mizar: Zvijezda nade” iz 2014. godine detaljno opisuje porijeklo i povijest grupe.
Popis pjesama: 1. Devojka od bronza | 2. Doždot | 3. Magla | 4. Ilijada i šeeset leta | 5. Uninije | 6. Stoj | 7. Gradot e nem | 8. Hoden že | 9. Istekuvam | 10. Zlatno sonce.
Goran Čelig