Na današnji dan, 27. rujna 1984. godine objavljen je album “Forever Young” (Warner Bros.), debitantski album njemačkog synth-pop benda Alphaville. Album je ušao u Top 20 u čak šest europskih zemalja, a broj jedan bio je u Italiji, Norveškoj i Švedskoj.
Bend je prije toga imao objavljen samo singl “Big in Japan”, a uspjeh albuma iznenadio je i grupu i izdavačku kuću. Iz benda se sjećaju kako ih je spomenuti singl vinuo u nebesa, a tada su imali snimljenu polovicu albuma. Drugu je tek trebalo napisati. Bili su usred kreativnog procesa skladanja i aranžiranja preostalih pjesama, koje će u konačnici od njih stvoriti novo veliko ime. Dotad su nosili poderane traperice i znojne kožne jakne, a sada su postali novopečeni milijunaši beskućnici koji žive u hotelskim sobama i zračnim lukama.
Iznenadni i neočekivani uspjeh uvelike je utjecao na ono što će u konačnici postati album “Forever Young”. Pjevač Marian Gold poslije je ispričao priču o inspiraciji za uspješni singl, rekao je da je kupio album nepoznatog britanskog benda pod nazivom “Big in Japan”. Znano je bilo da je Japan uvijek bio veliko glazbeno tržište, pa ako ste željeli postati poznati, sve što biste stvarno trebali učiniti bilo je osnovati hard-rock bend, snimiti album, a potom ga objaviti u Japanu; gotovo sigurno bi se dobro prodao…
Prve tri pjesme koje je bend imao bile su “Big in Japan”, “Seeds” (B-strana singla “Big in Japan”) te “Forever Young”, koja je izvorno trebala biti pjesma brzog tempa. Bend nije bio zadovoljan takvom verzijom, zbog čega su gotovo odustali od nje, sve dok im producent Andreas Andy Budde nije predložio da pjesmu pretvore u baladu, koja će takva ući u legendu. Bend ju je planirao objaviti za svoj drugi singl, međutim diskografi su inzistirali da objave jednu tzv. međupjesmu, između dva “sigurna” singla, a kao rezultat toga sastav će snimiti “Sounds Like a Melody”, napisanu i aranžiranu u samo dva dana. Unatoč njezinu velikom uspjehu, pjevaču Goldu takav se način stvaranja nije sviđao. Stvaranje glazbe pod pritiskom velike korporacije isključivo zbog komercijalnog uspjeha činilo mu se neprihvatljivim, na što kao autor nije bio spreman. Bit će to glavnim razlogom zbog čega Gold nije volio pjesmu “Sounds Like a Melody” te ju je odbijao svirati uživo više od 15 godina od njezina nastanka.
Album je snimljen u berlinskom studiju 54 u produkciji Colina Paersona, Wolfganga Loosea te spomenutog Andreasa Buddea. Grupa je djelovala kao trio u sastavu Marian Gold, Bernhard Lloyd i Frank Mertens.
Popis pjesama: 1. A Victory of Love | 2. Summer in Berlin | 3. Big in Japan | 4. To Germany with Love | 5. Fallen Angel | 6. Forever Young | 7. In the Mood | 8. Sounds Like a Melody | 9. Lies | 10. The Jet Set.
Goran Čelig