Na današnji dan, 11. lipnja 1990. godine objavljen je peti studijski album grupe Dead Can Dance koji se zvao “Aion”, ujedno i prvi album benda koji je imao širu distribuciju budući da je njihov diskograf 4AD te godine potpisao ugovor s Warnerom (poslije će to biti s grupom Beggars).
Dead Can Dance je australsko-britanski glazbeni projekt koji su 1981. godine u Melbourneu osnovali Lisa Gerrrad i Brendan Perry. Sastav se u svibnju 1982. preselio iz Australije u London. Povjesničar australske glazbe Ian McFarlane opisao je njihov stil kao “oblikovano zvukovlje hipnotičke veličanstvenosti i svečane ljepote; afrički poliritmovi, keltska glazba, gregorijanski napjevi, bliskoistočna glazba, manre i art-rock”.
Nakon objave četiri albuma (“Dead Can Dance”, “Spleen and Ideal”, “Realm of a Dying Sun” i “The Serpent’s Egg”) grupa je otišla na prvu američku turneju 1990. godine. Iste je godine objavila “Aion”, čiji je naziv utemeljen na istoimenom bogu iz grčke mitologije. Uradak donosi njihovo snažno izraženo zanimanje za renesansnu glazbu (“Saltarello”). Uz gregorijanske napjeve i tradicionalne pjesme, na albumu se nalaze srednjovjekovna glazbala kao što su vergl i gajde.
Album je snimljen u njihovoj pradomovini Irskoj, osim uvodne “The Arrival and the Reunion” i “The End of Words” (obje pjeva David Navarro Sust), koje su snimljene u studiju Woodbine u Lemington Spau u Engleskoj. Produkciju potpisuje bend.
Dead Can Dance kao sastav razilaze se 1998. godine, a nakratko su se ponovno okupili 2005. kako bi otišli na svjetsku turneju. Treći se put okupljaju 2011. godine za snimanje fenomenalnog albuma “Anastasis”, nakon kojeg odlaze na turneju. Godine 2018. objavili su posljednji uradak “Dionysus”, nakon čega su opet počeli nastupati.
Popis pjesama: 1. The Arrival and the Reunion | 2. Saltarello | 3. Mephisto | 4. The Song of the Sybil | 5. Fortune Presents Gifts Not According to the Book | 6. As the Bell Rings the Maypole Spins | 7. The End of Words | 8. Black Sun | 9. Wilderness | 10. The Promised Womb | 11. The Garden of Zephirus | 12. Radharc.
Goran Čelig